Skupština Crne Gore juče je, sa 59 glasova za, podržala predlog nezavisne poslanice Jevrosime Pejović da se usvoje izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju kojima se uvodi pravo na menstrualno odsustvo.
To, međutim, ne znači da sve žene po automatizmu dobijaju dva dodatna slobodna dana koja će moći da koriste svakog mjeseca, već je riječ o posebnoj vrsti bolovanja, koje mogu da otvore samo one žene kojima je, kako se u izmjenama zakona navodi, dijagnostifikovana sekundarna dismenoreja. One će imati pravo na privremenu spriječenost za rad u trajanju do dva dana mjesečno, a to odsustvo će im biti u potpunosti plaćeno.
Šta je sekundarna dismenoreja?
Dismenoreja je medicinski naziv za bolne menstruacije, a kako se navodi na specijalizovanim sajtovima, postoje dvije vrste – primarna i sekundarna.
Dok, primarna dismenoreja nije povezana s drugim ginekološkim oboljenjima, sekundarna dismenoreja je povezana s ginekološkim problemima poput mioma, cista, endometrioze, upala ili bolesti koje se prenose polnim putem.
Znakovi uključuju bolove koji traju duže od tri dana, bolove između ciklusa, nepravilan menstrualni krvotok ili obilno i oskudno krvarenje. Diagnostika podrazumijeva ginekološki pregled, laboratorijske analize, ultrazvuk…
Ko će imati pravo na odsustvo?
Odsustvo je namijenjeno isključivo onim ženama kojima je sekundarna dismenoreja dijagnostifikovana, pa samo navođenje jakih menstrualnih bolova neće biti dovoljno za ostvarivanje prava. Odnosno, za ostvarenje prava na menstrualno odsustvo, potrebno je da specijalista utvrdi da bol potiče od konkretnog ginekološkog oboljenja ili drugog prepoznatog patološkog stanja.
Žene kojima to bude utvrđeno, moraće da ljekarsko uvjerenje obnavljaju najkasnije do 31. decembra tekuće godine i da ga poslodavcu dostave do 30. januara naredne godine.
Šta kažu zakonska rješenja drugih država?
Crna Gora juče je postala treća zemlja u Evropi koja je uvela pravo na menstrualno odsustvo. Prije nje, to je učinila Španija 2023. i Portugal prošle godine. Španci su uveli privremenu spriječenost za rad zbog „onesposobljavajuće sekundarne menstruacije“, koja je povezana sa oboljenjima kao što su endometrioza, miomi, upalne bolesti male karlice, adenomioza i polipi. Za razliku od Crne Gore, španski zakon ne određuje fiksno ograničenje od dva dana, već odsustvo traje koliko ljekar procijeni.
Portugal je, s druge strane, uveo pravo na do tri uzastopna plaćena dana odsustva mjesečno za osobe koje tokom menstruacije imaju teške i onesposobljavajuće bolove uzrokovane endometriozom ili adenomiozom.
Žena može zatražiti odsustvo kada joj je rad tokom menstruacije „izuzetno otežan“ i u Japanu. Poslodavac je tada ne smije primorati da radi. Odsustvo se može koristiti kao cijeli dan, pola dana ili nekoliko sati, a poslodavac internim pravilima ne može unaprijed ograničiti broj dana.
Dijagnoza sekundarne dismenoreje nije uslov, ali zakon ne garantuje da odsustvo mora biti plaćeno već to zavisi od pravila kompanije ili kolektivnog ugovora.
Zakon o radu Južne Koreje propisuje da poslodavac mora zaposlenoj, na njen zahtjev, odobriti jedan dan menstrualnog odsustva mjesečno. Sama zakonska odredba ne uslovljava pravo dijagnozom sekundarne dismenoreje niti utvrđivanjem konkretnog ginekološkog oboljenja.
Takođe, u Indoneziji radnica koja tokom menstruacije osjeća bol i o tome obavijesti poslodavca ne mora da radi prvog i drugog dana ciklusa. Propisano je i pravo na zaradu, dok se način korišćenja odsustva detaljnije uređuje ugovorom o radu, pravilima kompanije ili kolektivnim ugovorom.
Ipak, u velikom dijelu ovih država, to pravo se i dalje rijetko koristi zbog straha od stigme.
